U prošlom broju sam pisao o malariji. http://www.sasamladenovic.com/sta-ako-dobijem-malariju/Toj mitskoj bolesti od koje su bolovali oni koji nisu prezali ni od čega, pa gurali nos tamo tamo ge niko pre njih nije smeo. Bilo da su bili osvajači, istraživači ili zaludni pisci. Sa nekim prahom koji leči malariju sreo sam se još kao dete. Čitajući najlepšu […]
Negde osamdesetih, kada sam se prvi put upoznao sa Afrikom Rastka Petrovića, izašo je i film Moja Afika sa Meril Stripom i Robertom Retfordom u glavnim ulogama. Nastao je prema autobiografskoj knjizi Out of Africa iz 1937. godine, koju je napisala Dankinja Karen Blixen pod pseudonimom Isak Dinesen. Kod nas je prevedena kao Moja Afrika. Nažalost, knjigu nikada nisam pročitao... Ali mnogo godina kasnije ću saznati da ko jednom tamo ode, tako će je i zvati. Moja Afrika...
Smrt Patrijarha Pavla, Kolarčeva i neki vojnici u Sahari
Plašio sam se crkve i groblja. Ne znam da li je to zbog priče moje babe kako je mog bolesnog oca na rukama iz varoške bolnice nosila do sela. A selo brdovito, kao da ih je Bog kaznom posejao baš tamo. I kako su zaglibili kasno u noć. I govorila mi je baba kako ih […]
Father’s Day
Sedimo ispred bolnice. Doktor Veljko i ja. Znam tog doktora jako dugo, ali uvek je nekako bio stariji od mene. A sada, nekako su nam se godine približile. Desi se to nekako sa ljudima koji su nekada bili dosta stariji, pa postanu stariji, pa onda prestaneš da persiraš. I ne kažu ti to oni, ali […]
Do aerodroma u Bangiju
Ne nemam dobru sliku. Možda ćete uspeti da zavirite onoliko koliko moje reči budu efektne a vaša mašta jaka. Ideš autom pa šta slikaš. Nasumice. I ja se neprijatno osećam dok slikam, a sasvim razumljivo je što se oni ljute. Znaju ljudi da prete. Čak i fizički da se obračunaju sa tobom. U pravu su. […]
Esterhazi
Već nekoliko dana tražim reč. Teško je naći kada su razbacane oko tebe. Ima zareza i tačaka ali… imeđu je praznina. Kao prazna linija koja se pojavi na monitoru EKG-a, odjednom i iznenada. I sve bi dao da napravis te zubce, ma kakvi god da su, i koliko god; a oni ravni, da ravniji ne […]
O mom putešestviju u Etiopiji…Titu,njegovoj kornjači, Hajlu Selasiju, fosilu Lusi i najlepšim ženama sveta – III nastavak
Milen Ruskov, odličan bugarski pisac, u svom romanu Uzvišenje (kniga koja na jedan tragikomičan način poput Don Kihota prikazuje bugarsku revoluciju protiv Turaka, Dereta, 2017.) ima jednu zanimljivu anegdotu: Turci srušili i opustošili sva sela sem Kotena, jer je bio neki Gazda Božil koji je napravio najbolje utvrđenje. Čestit, običan i prostodušan svet ga […]
U zemlji Hajla Salasija, II deo
-Nećeš valjda u redu da čekaš? – prodrao se Rile gledajući me s druge strane pasoške kontrole. Ja, obučen u unifomu oficira norveškog vojnika; sa znakom Srbije na rukavu; svečanom plavom maramom oko vrata; plavom beretkom sa znakom bele zemaljske kugle, koja mu dođe simbolom sreće, mira i blagostanja mlekom nakvašene naše planete ; izgledao […]
O Etiopiji, zemlji Hajla Salasija i o svim našim Salasijeima, I deo
Bio sam dečak. Jedva da se i sećam kada smo ćale i ja čekali u redu u pošti. Pored nas je bila velika plastična kutija sa crvenim krstom. Otac mi uhvati pogled koji je radoznao šarao po kutiji koja je do pola bila napunjena sitnim novcem. „Ajde ubaci jednu paru, to je za gladnu decu […]
Benešu In memoriam- odlomak iz neobjavljenog romana „Laku noć Mr Hokins“
Otvorio sam vrata bolnice. Na recepciji nije bilo nikoga. Hodnik prazan. Levo, u drugom većem hodniku gde su bolesničke sobe, bilo je kao na bokserskom meču. Gomila ljudi je navijala. Come on, came on… You can do it…camon… you can do it… Kao da je takmičar bio u dubokom nok-daunu. I gomila navijača sa stegnutim […]
Mango fly
U Hamletu Šekspir kaže da i sluga i gospodar završe na trpezu kod crva. Pa onda postaviš sebi pitanje zašto živiš. Odgovor je da bi čekao. Par sati, gradskog saobraćajnog prevoza, jer huligani do stadiona moraju da se dostojno sprovedu; par meseci, kod lekara da dođeš da uradiš gastroskopiju želuca dok te, naravno, bol izjeda; […]