Hladan je noćas Beograd kao pupak mrtvog novorođenčeta,
Maglovite ulice, a magle nikuda
Okovane ledom koga nema
Pišti tišina a pesma oko mene,
Gnjurim u kaputu tražeči toplotu,
Hvatam se za led tvojih trepavica nepoznata ženo,
Ne gledaj me tako i ne govori mi reči tople jer ih ne osećam
Ne čujem tvoj glas,
Ne vidim tvoje telo,
Noćas je oko mene led
Noćas sahranjujem čežnju,
Noćas sahranjujem strast,
Noćas sahranjujem laž,
Ne gledaj me tako nepoznata ženo i ne govori reči tople,
Ne želim led u tvojim očima,
Previše bi bilo mrtvih za večeras,
Idi negde drugde,
Gledaj nekog drugog,
Raduj se nekom osmehu,
Noćas sahranjujem čežnju,
Noćas sahranjujem strast,
Noćas sahranjujem laž,
A ako sa groba izraste cvet, uberi ga
I raduj se…
Оставите одговор