Poštovani gospodine predsedniče, dragi profesore Kostiću Učio nas je Čika Duško Radović o strašnom lavu koji je jeo sve pred sobom. Šta je hteo, i oblaka jedan deo… Mi deca, smejali smo se na svaku reč „Strašno, strašno“, ne sluteći simboliku reči Čika Duška Radovića. Ne sluteći da je život ispunjen tim krvoždernim lavovima koji […]
Poštovana gospođo Ristić,
Ovo je moja reka. Preko nje me je nosio pokojni deda. A njega njegov deda. I dedin deda se preko te reke vratio posle osam godina ratovanja u velikom ratu. Verovatno je sanjao dok je prolazio Albanskim gudurama i Solunskim poljima. Mog dedu su preko te reke oterali u logor. Pradedu na streljanje. Najstrarije moje […]
Benešu In memoriam- odlomak iz neobjavljenog romana „Laku noć Mr Hokins“
Otvorio sam vrata bolnice. Na recepciji nije bilo nikoga. Hodnik prazan. Levo, u drugom većem hodniku gde su bolesničke sobe, bilo je kao na bokserskom meču. Gomila ljudi je navijala. Come on, came on… You can do it…camon… you can do it… Kao da je takmičar bio u dubokom nok-daunu. I gomila navijača sa stegnutim […]
Zli dusi
Moj otac je rođen u staroj, blatnjavoj kućici koje više nema. Ispod nje je bila trla u kojoj si živele ovce. I bilo je tu dosta ljudi. Jutro bi počinjalo sa rikom i zvonjavom goveda, štektanjem oštrila za kose i dozivanjem govedara sa jednog kraja brda ka drugom. U tom selu se doselio moj čukundeda […]
Farmacija, struka koje više nema
Kada sam bio baš, baš mali hteo sam da budem Marko Polo. Prikazivala se tada serija. Legao bih noću ušuškan u pokrivku zamišljajući sebe kako putujem svetovima dalekim i stranim. I onda, koliko se sećam, Marku su umirali otac i stric. I ostao je sam u zemlji dalekoj. I to mi je bio tako strašno. […]
Mango fly
U Hamletu Šekspir kaže da i sluga i gospodar završe na trpezu kod crva. Pa onda postaviš sebi pitanje zašto živiš. Odgovor je da bi čekao. Par sati, gradskog saobraćajnog prevoza, jer huligani do stadiona moraju da se dostojno sprovedu; par meseci, kod lekara da dođeš da uradiš gastroskopiju želuca dok te, naravno, bol izjeda; […]
Da li mogu da se nađu 20 000 ljudi koji bi dali po evro da otplate svoju dušu?
Čitam da je otac ubio sebe jer nije mogao da gleda kako mu deca u bedi rastu. Novine kažu da se ubio zbog dvesta evra neplaćenih računa. Činovniku koji štampa račune 200 evra je isto što i 200 000 evra. Ali onom ko duguje 200 evra, je taj dug mnogo veći nego onom koji duguje […]
Iz Smene 8 moga oca
Ne moraš da budeš skitnica da bi skitao. Napisao sam u jednom romanu, i još dodao, dovoljno je da u sebi nosiš svetove daleke. A kad u sebi poređaš slike onda ti je lako da ih uhvatiš objektivom. Ja sam imao sreće da kao dete budem deo tog prostora koji je bio hvatan otvorom blende […]
Pustinja usisa sve
Nekoliko crnaca u bazi prave žičanu ogradu i šaluju neki stub. Sedim ispod maskirne mreže i gledam ih. Dvojica prave malter, dvojica drže žičanu ogradu i dvojica stoje naslonjeni na lopate. Vruće je. Sklanio sam se dublje ispod mreže. Sedim na metalnoj kutiji navaljen na kontejner. Noge sam ispružio na stolicu. Iznad mene, na […]
Reku detinjstva, koju mi otimaju, našao sam u Africi…
Moje detinjstvo je bilo: jedna reka; prudina; nekoliko ovčara i govedara; i priče starina kada pada sneg, jer tada, dan je bio dug kao večnost. Kao kad kreneš s jednog kraja sela na drugi, put dug, a ti nikako da stigneš. Ciglari bi došli sa ciglana, zidari iz zidarije, ujutru bi se nahranila stoka, očistio […]
- « Previous Page
- 1
- …
- 7
- 8
- 9
- 10
- 11
- 12
- Next Page »