Живо здраво буразере, овам ти је жега, а ладовина нигде нема. К’д сл’нце опекне у главу удара, цел д’н ли пече, ли пече… Сас калуп праимо цигле. Работим ко чирак, куј простира цигле на плац. Мајстор само си по мене вика: „ пожури дете, ‘ајде дете , ко да си килаво“. Нек’д по целу недељу […]
Gospodo iz Rio Tinta, pravite Afriku u srcu Evrope
Proveo sam dve godine u Africi. Nigde nisam bio bliži životu i čoveku nego tamo. Možda je to onaj isti rusoovski osećaj kojim su nas doktori Lindermajer i Arčibals Rajs posmatrati pre sto-sto pedeset godina. Sparina i neprijatni osećaj koji štipe nozdrve nežnom Evropljanu; jak parfem lepih žena izvajanih tela sa držanjem neobičnog ponosa; ulični […]
Posle Zare i Bože Vreće krizni štab u smeće
Božo Vrećo ovde, sa ovim tekstom, ima jako malo veze. Taman toliko da se pojavio na koncertu kada je krizni štab proglasio mere borbe za suzbijanje Covid 19. Nije on kriv što mu je neko dozvolio. Ali bilo je i publike kojoj je neko dozvolio da uđu. Ne krivim ljude što žele da uživaju u […]
Ciljevi organizacije „ Bitka za Vlasinu“
Vlasotince je lepa čaršija. Po geografskom položaju nalazi se na prelazu između planinskog dela i nizije. Nekada, planinci su se bavili građevinom, sadnjom krompira i uzgojem stoke; dok oni iz ravničarskih delova su bili poznati po poljoprivredi u celoj bivšoj Jugoslaviji. Postoji anegdota da je direktor TAM-a iz Maribora hteo lično da dođe i da […]
Milion maršira na Drinu
Rađevina, ne zove se zalud tako. Rađala je ta zemlja. Hranila usta dok je imalo za koga. Hranila je vosjku: i domaću i stranu. Cerska bitka je bila tu, na Jadru. Vojvoda Stepa je osvojio prvu savezničku pobedu u Velikom ratu. Tada je mnogo Čeha prebeglo u Srbiji, tako da ste u Šumadiji imali i […]
Postapokalipsa danas
Kad se nekad lumpovalo… – I da ni čovek pita kuj će ni k…c sve ovoj?- pita Bojan dok farba zid seoskog doma kulture, pa nastavlja- Da l’ smo poludeli? – Za postapokalipsu. Kad sve ode u tri p… m… a ti imaš Dom kulture u selo „Dadince“. Vikaš Rasima Ljajića da ga otvori. Rasim […]
O malom Ahmetu i njegovoj poslednjoj operaciji…
Bio jednom Beneš Otvorio sam vrata bolnice. Na recepciji nije bilo nikoga. Hodnik prazan. Levo, u drugom većem hodniku gde su bolesničke sobe, bilo je kao na bokserskom meču. Gomila ljudi je navijala. Come on, came on… You can do it…camon… you can do it…Kao da je takmičar bio u dubokom nok-daunu. I gomila navijača […]
Besnilo u dečijoj bolnici
Pisao sam o Africi dosta. I to obično kada bih se vratio. Kada sam prvi put bio vodio sam beleške, posle nisam. Mislio sam da mi je svaki dan isti i da mi se ništa ne dešava. Tek kada bih je napušta shvatio bih koliko se meni toga desilo. Ovo je odlomak iz neobjavljenog rukopisa […]
Šesdeset godina posle…
Odlazilo se nekada od kuće rano. Roditelji ne bi ni znali koja se škola upisuje. One krupnije uzimala je vojska na oltar otadzbini, dok bi se oni sitniji vraćali svome polju, stoci i njivama. Vojska je, za siromašnu seoku decu, bila vrednija od majke: obukla bi ih, dala im tri obroka i ostalo bi samo […]
Rakitska Republika I deo
Do nedavno za Rakitu niko nije čuo Prvi put sam bio u Rakitu pre godinu i po. Nakon burnih dešavanja: borbe sa gorilama investitora; podmetanja ručne bombe M52R ( za nas koji smo bili u vojsci) preko koje su stavili plastičnu kofu dok ne dođe tim pirotohničara; paljenja skladišta nafte i podmetanja eksploziva u auspuhu […]
- « Previous Page
- 1
- 2
- 3
- 4
- …
- 11
- Next Page »